Ako u Gradačcu pitate slučajnog prolaznika gdje se nalazi kafić Puls, odgovor će najčesće biti: „Eto odmah tu, u jednoj ulici blizu kina“. Mlađa generacija će reci: „To je onaj Nihadov kafić blizu kina”, a stariji će vas uputiti na kuću Ešefa Tasildžića, opet sa napomenom da je to blizu kina. I svi će biti u pravu.
Po dolasku pred ovu kuću, pogled će vam se sigurno zaustaviti na njenoj prelijepoj fasadi i vanjskom izgledu zgrade koji neumoljivo podsjeća da je to arhitektura iz doba austraugarske vladavine Bosnom. Šta, ustvari znamo o toj kući? Prilično malo, ali dovoljno da ostavimo traga o njenom graditelju i prvom vlasniku. Za vrijeme austrougarske uprave Bosnom, u Gradačcu je kao ljekar radio Dr. Ervin Horak. Došao je 1902. godine i ostao sve do 1926. godine, kada je penzionisan. Naš sugrađanin, Dr. Esad Zukić, kaže da je Dr. Herak napravio tri kuće u Gradačcu, od kojih je jedna i ova, o kojoj mi danas priču pričamo. Pored nje, napravio je i kuću Radakovića, koja se nalazi između kuče Taslidžića i zgrade bivšeg suda za prekršaje. 
Dr. Zukić ističe da je Horak napravio i vilu na aleji u blizini kina, pa je za pretpostaviti da se radi o kući, u kojoj već dugo godina stanuje porodica Trakića. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije zgrada je bila u vlasnisštvu advokata dr. Drage Tatara, koji je u prizemlju imao svoju advokatsku kancelariju. Nije mi poznato od kojeg datuma je kuća u vlasništvu porodice Tasilidžića, ali umjesto toga pomenimo da ova poznata i mnogobrojna porodica potiče od Džemala Taslidžića koji je za vrijeme stare Jugoslavije imao trgovinu i kafanu u prizemlju kuće Mehmed-bega Gradaščevića. O ovoj kući Gradaščevića, kao i o ranije pomenutoj kući Trakića, biće riječi u sljedećim mojim pričama o znamenitostima Gradačca. Ali prije nego završim priču o kući Taslidžića, želim posebno istaknuti Ešefa Taslidžića i njegovu suprugu Sadetu. Radi se o našim veoma uglednim sugrađanima, koji su ostavili neizbrisivi trag u gradu Zmaja od Bosne. Ešef je obavljao mnogobrojne dužnosti i za vrijeme svog životnog vijeka bio je direktor ugostiteljskog preduzeća, direktor tekstilne tvornice Kula, kao i Upravnik škole učenika u privredi. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije igrao je u fudbalskom klubu Gradačca koji se tada zvao Vardar.
Zajedno sa svojom suprugom poslednje dane svog radnog vijeka proveo je u trgovinskom preduzeću Trgocentar, odnosno radnoj organizaciji Trebava. Imao sam čast da jedno vrijeme radim zajedno sa ovim divnim ljudima.
Tekst napisao, Mirza Avdičević
