ČARDAK HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

0

PRIČA O HUSEINOVOM ČARDAKU PO ROMANU “ZMAJ OD BOSNE” OD ŠEFKE KADRIĆA.
Na sat hoda od Gradačca, na mjestu na kojem rijeka pravi veliki luk, 1827. godine kmetovi kapetana Huseina bega Gradaščevića kopali su jarak širine tristopedest stopa, dužine deset hiljada stopa, a dubok preko njihovih glava. Na stotine ih je svaki dan ranom zorom dolazilo od svojih kuća, ulazilo u jarak i kopalo. Tovarili su zemlju u pletene vreće i nosili je do nasipa na leđima, preko drvenih skela. Praveći nasip istovremeno su produbljivali i formirali buduće vodeno korito.
Kapetan je povremeno jahao pored njih na rasnom konju, gledao radove i odlazio da sanja svoj nedosanjani san. Želio je napraviti od ovog poluotoka kod mjesta Čardak, sa tri strane ograđenog vodom, adu na kojoj će podići dvor i konak. Bila je jesen kada su kmetovi probili i onaj dio zemlje koji je dijelio kanal od rijeke. Voda je svom silinom navalila i Čardak je ostao u vodi, otrgnut od kopna. Kmetovima je laknulo jer su se riješili kopanja, gline i blata, a kapetan Gradaščević je bio tek na pola puta, jer bijeli dvor još nije bio sagrađen.
Kapetanove snove ostvarivali su majstori svih zanata podižući most, podzide i prave zidine na kojima se uskoro zabijelio konak, koji je bio bjelji i ljepši od onog koji je njegov otac, Osman kapetan Gradaščević sagradio ranije u Gradačcu. Husein je na adi gajio pčele da mu zuje oko dvora i mirišu cvijeće, a on se prepustio prepiskama sa vladarima i drugim kapetanima, lovu na jelene i sanjarenju o Bosni bosanskoj.
– Ovo je pravo mjesto za užitke, plemeniti beže – govorila mu je žena, Hanifa, mameći ga mirisom kafe i ženskim dražima.
– Bosna je ovo, hanuma, Bosna. Ovdje je i užitak izmiješan s krvlju – odgovorio je prinoseći ustima fildžan vrele kafe, dok je pogledom je milovao njeno otkriveno lice.

Mirza Avdičević