Gradačac! Grad sa dva jezera. Hazna i Vidara. Oba napravljena u cilju zaštite industrijske zone od poplava. O Hazni sam nedavno pisao i kao znamenitost grada je proglasio. Bila bi nepravda ako među te znamenitosti i Vidaru ne bi uvrstito, pa vam zato danas priču o ovom jezeru ispričati hoću. Godine, 1964. i 1967. su bile kobne za Gradačac, a naročito za njegov dio u ravničarkom dijelu, poznatom kao industrijska zona. 
Kao rezultat toga bila je odluka da se na potocima Hazne i Vidare naprave brane sa šahtama i tako kontrolisše protok vode za vrijeme velikih kiša. Brana na potoku Hazne je napravljena 1967. godine , a na potoku Vidare 1971. godine. O Hazni više podataka možete saznati na linku : ” Jezero Hazna”, a o Vidari priču započnjem ovako: Branu jezera Vidara projektovalo je i izgradilo vodoprivredno preduzeće Bosna-Drina iz Sarajeva 1971. godine. Ovi podaci ugravirani su i na ploči ubetoniranoj u branu jezera.
Jezero se nalazi u predgrađu, na području naselja Vida. Puni se vodom iz brdskih potoka i nekoliko malih izvora pitke vode. Okruženo je šumama i travnatim proplancima. To je oaza čiste vode i čistog zraka. 
Okoliš je zelen i pravi ugođaj za oči. Iste godine kad je napunjeno jezero izvršeno je i poribljavanje pa jezero postalo pravi biser za ribolov. Šaran, smuđ, štuka i som su vrste ribe koje su puštene u jezero, a pored njih su se namnožile potoćne ribe bjelica i klijen. Kasnije su pojedinci ubacivali i druge vrste riba poput babuške, škobalja, crveperke, karasa i deverike. Zahvaljujuči ovom jezeru osnovan je kajakaški klub kao i klub ronilaca.
Nakon posljednjeg rata Vidara postaje glavnom odrednicom i kupalištem građana u vrućim ljetnim danima. 
Godine 2007. brana i priobalni pojas su bivali krcatim od posjetitelja, što pokazuju i priložene fotografije. Nažalost, 2010. godine dolazi do jednog klizišta na brani, što je ugrozilo sigurnost dijela grada i industrijske zone zajedno sa naseljima koja gravitiraju prema ravničarskom dijelu opštine.
Prilikom ispuštanja vode, radi saniranja brane, propuštena je jedinstvena prilika da opština Gradačac sanira barem dio obale jezera, popravi turističku sliku i omogući građanima kupalište u vlastitom gradu. Dobar primjer ovome mogla je poslužiti Panonika u Tuzli, gdje su opštinske vlasti od zapuštene zemljišne površine napravile slano kupalište koje u sezoni posjećuju desetine hiljada kupača i turista. Istina, planova oko uređenja jezera ima, no svi oni ostaju na ideji i priči. 
Uz sve to nelegalna izgradnja na samim obalama jezera nije nešto čime se možemo pohvaliti u turističkoj reklami. No, kako to nije tema mog bloga, ostavit ću to pitanje onima koji treba da brinu o tome, a mi se vratimo našem jezeru sa pitanjima koja su me dugo vremena zaokupljala i na koja sam tražio odgovor, a to su: Iz kojeg se izvora napaja jezero Vidara i je li to jedan ili se radi o više izvora? Gje je njihova lokacija i kako se oni zovu? Oduvijek sam predpostavljao da je glavni potok čijom vodom se puno jezero, onaj u Vidi što protiče ispod malog mostiča na putu u neposrednoj blizini skretanja prema izletištu Popovača. Ali nisam znao gdje je izvor tog potoka i kako se on zove. Istraživanja su me dovela do spoznaje da je taj potok nastao od dva izvora. Po pričama nekih mještana jedan izvor se nalazi u naselju Novalići, a drugi u Krečanama Donjim, na lokaciji ispod kuće baba Vide, te se oba ulijevaju u tzv. Ružin potok. 
Za izvor u Novalićima nisam uspio saznati više informacija, kao što je recimo njegova bliža lokacija i eventualno ime, pa molim sve one koji znaju nešto o ovom izvoru da to napišu kao svoj komentar na mom blogu. Što se tiče izvora u Krečanama, sama po sebi su se nametnula pitanja… Zašto se Ružin potok zove baš tako i ko je bila baba Vida. Po informacijama dobivenim od jednog mještanina iz Krečana Donjih priča počinje ovako: Postojala su tri brata po prezimenu Ilić i to: Niko, Mika i Miloš. U krečanama su naslijedili zemlju koju su podijelili na tri dijela od kojih je jedan bio sa potokom i pripao je Milošu. Za Milošem je bila udata Ruža Stjepanović iz Ždrebana, koja je poslije Miloševe smrti naslijedila tu zemlju sa potokom i tako se potok prozva po njenom imenu Ružin potok. Priča postaje interensantnija sa spoznajom da je Ruža imala sestru po imenu Vida koja je je živjela u istoj kući sa Ružom. U mladosti je bila lijepa i zgodna djevojka koja je volila i lijepo da se obuče. Nesretnim slučajem izgubila je život u dijelu naselja koji će se po njenom imenu nazvati Vida. Kako je to bilo blizu izvora iz kojeg je voda uticala u Ružin potok, onda se i izvor nazva po njenom imenu, a Ružin potok na području Vide prozva Vidara. 
Napominjem da moje istraživanje nema kvalifikovanu podlogu potkrijepljenu sa materijalnim dokazima, zbog čega ga treba sa rezervom prihvatiti. Ipak ga sa zadovoljstvom objavljujem, a naročito zbog toga što je ovo prvi puta da se ovi podaci iznesu u javnost.
A sada, recimo nešto i o drugim izvorima čija voda utiče u jezero! Prije svega, to su dva izvora od kojih je jedan ispod kuće Alije Bajraktarevića, a drugi ispod starih kuća Mašića i Durakovića, koji zajedničkim potočićem prolaze ispod novoizgrađenog puta prema Njiverici i ulijevaju se u jezero. Postoji i jedan izvor u šumi čiji je vlasnik Bajraktarević Jasmin, kao i na zemljištu gdje vikendicu ima Idrizović safet. Pored izvora, jezero se puni i kišnicom iz mnogobrojnih malih šumskih potočića koji nabujaju za vrijeme kišnih dana i sa sobom nose veliku količinu vode u jezero. 
Šta još reći o jezeru Vidari? Puno toga ima, ali malo onoga što svima nije poznato. Zato ću za kraj, od Gradačačakog info portala, preuzeti priču koja se zove “Kafa na dnu jezera”. Naime, pri igradnji jezera potopljeno je čitavo jedno naselje kuća medju kojima i kuća Sulejmana Okanovića. Od tada je prošlo više od četrdeset godina, a Sulejman je još uvijek razmišljao o tome kako bi volio popiti kafu na pragu svoje potopljene kuće. I kao da je sudbina uzela stvar u svoje ruke, Sulejmanova želja će biti ispunjena. U septembru 2010. godine, u vrijeme kada je voda iz jezera ispuštena radi saniranja brane, na površini su se ukazale veoma dobro očuvane stepenice sa čijeg praga se ulazilo u kuću. Njegov bratić, Mirsad Okanović – Kićo, čuo je za amidžine želje i pripremio mu veliko iznenađenje. Majci je rekao da pripremi kafu i kolače, a on će amidžu za Bajram dovesti na kućni prag za kojim je godinama maštao. Ovu nesvakidašnju priču, na prijedlog Gradačačkog info portala, kamerom je zabilježio je gradačački novinar Zoran Matkić, a video se može pogledati ovdje:
Kafa na dnu jezera ”.
