Genocid u Srebrenici je ratni zločin izvršen u razdoblju od 13. do 19. srpnja 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, u kojemu su Vojska Republike Srpske i posebna srbijanska vojna postrojba Škorpioni ubila najmanje 8372 bošnjačkih muškaraca i dječaka s područja enklave Srebrenica.
Srebreničku enklavu je 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo zaštićenim područjem, a zauzele su je srpske snage 11. srpnja 1995. godine. Prema standardnim podatcima, srpske snage ubile su između 7000 i 8000 nenaoružanih Bošnjaka među kojima su se nalazili dječaci i muškarci u dobi od 13 do 77 godina.[1] Prvi osuđeni za zločin u Srebrenici koji je priznao kazneno djelo ubojstva bio je plaćenik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, koji je osuđen u studenome 1996. na pet godina zatvora. Nakon tri i pol godine zatvora, Erdemović je bio oslobođen, a na temelju njegova iskaza iz kolovoza 2001. osuđen je general Radislav Krstić.
Pad bošnjačke enklave Žepe, koju je Vijeće sigurnosti UN-a 1993. godine proglasilo zaštićenim područjem, dogodio se 25. srpnja 1995. godine. Kao posljedica sukoba između srpskih snaga i Armije RBiH poginulo je oko 70 ljudi. Ranjeni civili evakuirani su u Sarajevo i Kladanj, a oko 500 zarobljenika razmijenjeno je za Srbe. Jedina neratna žrtva zločina u Žepi bio je pukovnik ARBiH Avdo Palić kojega su Srbi zarobili tijekom pregovora o uvjetima predaje žepačkog garnizona 27. srpnja 1995. u kampu UNPROFOR-a, te je kasnije ubijen.[2]
Nakon pada Srebrenice i Žepe, NATO je usvojio plan bombardiranja srpskih ciljeva i prijetnjom sile kako bi spriječili napade srpskih snaga na zaštićenu zonu u Goraždu. Tvrdnja predsjednika Alije Izetbegovića da je nestalo između 7 i 10 tisuća muslimana, kao i druga granata na tržnici u Markalama u Sarajevu, bili su povod za masovno bombardiranje Republike Srpske. Konačno su u kolovozu 1995. godine hrvatske snage – HV i HVO, zajedno s Armijom RBiH potisnuli Vojsku Republike Srpske u akcijama koje su trajale do prosinca 1995. godine, omogućivši potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je zaključen rat u BiH.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, Europski parlament i Ured visokog predstavnika za BiH, označili su pokolj u Srebrenici kao genocid.[1][3][4]
Službena vlast Republike Srpske preuzela je odgovornost za počinjeni pokolj u Srebrenici 2003. godine.[5] Narodna skupština Republike Srbije osudila je pokolj 2010.[6] U siječnju 2007. godine Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije označio je djelovanje srpskih snaga u Srebrenici kao genocid. Europski parlament je u siječnju 2009. godine proglasio 11. srpnja „Danom sjećanja na genocid u Srebrenici”.
Dana 23. svibnja 2024. godine, Ujedinjeni Narodi usvojili su rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a kojom se također osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih za ratne zločine.[7][8]