Širom svijeta danas se obilježava Praznik rada, 1. maj -Međunarodni praznik rada.

Na današnji dan 1886. godine održane su demonstracije radnika u Čikagu, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a pet njih je osuđeno na smrt.

Devetnaesti vijek bio je obilježen iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, pa čak i 18 časova, kako za odrasle tako i za djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Oko 40.000 radnika protestovalo je u Čikagu 1. maja 1886. godine, ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 časova rada, 8 odmora i 8 kulturnog obrazovanja. Policija je trećeg maja intervenisala i ubila nekoliko demonstranata, a ranila oko 50 radnika. Brojni demonstranti su uhapšeni, a vođe su izvedene pred sud. Petoro ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opšte solidarnosti radništva.

Nakon boljševičke revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR-u, a potom i u drugim nastalim jednopartijskim državama. U jednopartijskim režimima i nerazvijenim državama radnički pokret je bio zaštićen samo deklarativno, a u stvarnosti je bio dirigovan i kontrolisan za boljitak birokratske elite.

Zbog kasnijih povezivanja sa jednopartijskim sistemom i boljševičkim komunizmom, Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu 1. maja na septembar.

Nakon pada bloka jednopartijskih režima, Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti.

Prvomajski proglas Saveza samostalnih sindikata BiH

Postavlja se pitanje – na koji način je najadekvatnije obilježiti ovaj dan u Bosni i Hercegovini? U Bosni i Hercegovini u kojoj danas, 136 godina poslije tragičnih protesta u Chicagu, osmosatno radno vrijeme za mnoge predstavlja ideal. Za one sretnije i malobrojnije, koji su zaposleni, ideal jer rade daleko više od 40 sati sedmično, i još više za nezaposlene, kojima je i sam pronalazak radnog mjesta ideal. U Bosni i Hercegovini u kojoj je minimalna zarada među najnižim u svijetu, jedva dovoljna za pokrivanje četvrtine potrošačke korpe, dakle sredstava neophodnih za puko preživljavanje!

Pandemija COVID-19 koja je 2019. godine zahvatila cijeli svijet ostavila je ogromne posljedice na ekonomsko-socijalni status radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Hiljade radnika u zdravstvu, oblasti njege i zbrinjavanja su svakodnevno rizikovali svoje živote kako bi spasili naše. Njima su se pridružile i kolegice i kolege zaposlene u komunalnim preduzećima, obrazovnom sektoru, trgovinama, rudnicima, policiji, te u poštama, medijima, telekomunikacijama i sektoru prijevoza koji su davali svoj maksimum kako bi svim građanima omogućili što normalniji život u uslovima vanredne situacije. Mi im se i ovog 1. maja zahvaljujemo na nesebičnom trudu i zalaganju. Veliko hvala i radnicima iz industrijskog sektora, našim kolegicama i kolegama iz metalskog i tekstilnog sektora, hemisjke industrije koji svakodnevno časno ispunjavaju svoje radne zadatke

Nadležni iz izvršne vlasti su se radnicima zahvalili i zahvaljuju ponižavajućom najnižom platom u iznosu od 543 KM, odbijanjem socijalnog dijaloga i potpisivanja kolektivnih ugovora.

Uspjeli smo spriječiti da se izmjenama Zakona o radu dodatno uruši položaj radnika, ali naša borba se nastavlja. Moramo uraditi sve što je u našoj moći da odgovorne natjeramo da počnu raditi u interesu radnika i svih građana, da usvoje mjere kojima će se zaustaviti masovni odlazak naših sugrađana, spriječiti nekontrolisani i neopravdani rast cijena, posebno najosnovnijih životnih namirnica, higijenskih potrepština i komunalnih usluga.

Mora se definisati najniža plata koja će biti dovoljna za pokrivanje bar polovine potrošačke korpe. Neprihvatljivo je da prosječna plata iz mjeseca u mjesec pokriva manje od polovine minimalnih troškova života za četveročlanun porodicu. Svim radnicima se mora osigurati pravo na kolektivno pregovaranje. Ovo je vrijeme za saradnju svih s ciljem finansiranja socijalne zaštite za sve. Ne smiju biti okrenuta leđa onima kojima je ona najpotrebnija.

Nastavljamo borbu da se usvoji Zakon o najnižoj plati u iznosu od 1.000 KM čiji nacrt se trenutno nalazi u parlamentarnoj proceduri. Vjerujemo da će zastupnici Federalnog parlamenta ostati dosljedni svojim izjavama da su spremni podržati prijedlog Saveza samostalnih sindikata BiH da najniža plata bude 1.000 KM i da će se i ovaj put pokazati kao odgovorniji dio vlasti u Federaciji BiH, te da će biti spremni nastaviti raditi u interesu radnika, penzionera i svih ostalih građana FBiH.

Mi smo se borili za ovu zemlju, ostali ovdje kada je bilo najteže i časno je odbranili. U svaki njen pedalj su utkani krv i znoj hiljada radnika. Vrijeme je da se naš trud i rad počnu cijeniti. Ne prihvatamo tvrdnje bogatih kapitalista da će povećanje minimalne plate dovesti do gašenja radnih mjesta. To jednostavno nije tačno. Zemlje u regionu su dokaz za naš stav. Minimalna plata kao socijalna kategorija mora biti u iznosu koji će radnicima omogućiti dostojanstven život. Ne tražimo ništa što svojim radom nismo zaradili i što ne zarađujemo.

Ukoliko se stvari ne promijene nastavit će se egzodus građana Bosne i Hercegovine u zemlje Zapadne Evrope koji daleko od rodne grude pokušavaju naći ekonomsku sigurnost i normalan život. Stotine hiljada su već otišle i taj trend se mora hitno zaustaviti. Ako se to ne desi Bosna i Hercegovina će ostati bez stanovnika, fabrike bez radnika, ostat ćemo zemlja u kojoj žive samo oni koji nisu mogli nigdje otići.

Osuđujemo sve one koji odbijaju saradnju sa sindikatima, te dopuštaju nasilje i kršenje ljudskih prava nad vlastitim narodom i radnicima. Jednako tako osuđujemo korporativne grabežljivce koji iskorištavaju trenutno stanje u svijetu za stvaranje ekstra profita na račun građana i radnika. Tražimo da sve kompanije poštuju prava radnika i da oni koji to ne čine budu oštro kažnjeni.

Takođe, osuđujemo i sve predstavnike sindikata koji aktivno učestvuju u akciji rušenja radničkih prava. Neprihvatljivo je da bilo koji sindikalac pristane na bilo kakve ponude kojima se radnicima baca prašina u oči, a ide na ruku poslodavcima i Vladi.

Cilj moraju biti potpuna zaposlenost, uz dostojanstven rad za sve, formalizacija neformalnog rada i ukidanje nesigurnog rada.

Gradačac, 1. maj 2022. godine

Sretan 1.maj – Međunarodni praznik rada želi vam redakcija GIP portala!

www.gradacac.org