Građanska škola trgovačkog smjera u Gradačcu
Bosna i Hercegovina prije nastanka Kraljevine Jugoslavije nije imala škola koje su nosile ovo ime, ali su se sa sličnim programom za vrijeme Austro-Ugarske osnivale trgovačke škole u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Banjoj Luci, Tuzli, Bihaću, Livnu, Trebinju, Bijeljini i Brčkom. Nakon stvaranja nove države Jugoslavije broj ovih škola se povećavao.
I ako ova škola programski gledajući te po mogućnostima sticanja opće kulture, nije zaostajala za odgovarajućim razredima niže gimnazije, ona nije privlačila veće interesovanje, ne samo zvanične politike nego i imućnijih roditelja. Gimnazija je, naime, bila i ostala kao svojevrsna mjera obrazovanja, kao jedina škola koja je otvarala neograničeni put do visokog školstva i fakulteta. U tome se i ogledalo njeno masovno obilježje, dok je na građansku školu gledano, kao na školu kojoj je osnovni cilj da učenike pripremi za proizvodnju i koja pruža ograničene mogućnosti za dalje školovanje.
Dakle, trgovačke škole kao vrsta nastavka školovanja učenika, nakon završene osnovne škole, počele su sa radom u jednom broju gradova još u vrijeme Austro-Ugarske. Međutim, stvaranjem Kraljevine Jugoslavije, između dva rata, njihov broj se povećava, kao i broj usmjerenja za različite potrebe. Već u 1923. godini vrši se reorganizacija tih škola, tako da se neke pretvaraju u gimnazije, a neke u građanske škole.
Te promjene traju sve do 1929. godine. Međutim, kada je riječ o zgradi Građanske škole prikazane na fotografiji, evidentno je da je sagrađen još 1893. godine, za vrijeme Austro-Ugarske. Objekat je namjenski građen za osnovnu školu, što nam potvrđuje i kazivanje Milice Babić udate Dedijer, o čemu smo šire pisali u Monografiji. Milica Babić rođena u Gradačcu 12.10.1890. godine u svojoj biografiji navodi da je njen otac imao kuću u Srpskoj varoši u Gradačcu iz koje je ona odlazila u osnovnu školu koja je bila u blizini kuće. Iz toga nedvosmisleno zaključujemo, da je taj objekat u prvo vrijeme služio kao osnovna škola, a tek nakon Prvog svjetskog rata u njemu je organizirana Trgovačka škola, odnosno Građanska škola Gradačac.
Radi obrazovanja trgovačkog podmlatka, neke od tih škola zadržale su naziv „trgovačke škole“ i to na izričit zahtjev predstavnika trgovačke djelatnosti. To se, na primjer, dogodilo u Tuzli, s tim što je ta škola, bila dvogodišnja i svoj rad je nastavila kao Građanska škola trgovačkog smjera u Tuzli. Slično se dogodilo i u Gradačcu, jer je i tu postojala Trgovačka škola prije njenog preimenovanja u Građansku. To nam potvrđuje i “Školski glasnik” od 31. 12. 1921. godine, iz koga je vidljivo da su iz Trgovačke škole u Brčkom, premješteni u Trgovačku školu u Gradačac direktor te škole Bosnić Pane i nastavnica Bosnić Terezija sa 31. 12. 1921. godinom. Iz ovoga možemo ne dvosmisleno zaključiti da je već 1921. godine u Gradačcu radila Trgovačka škola, koja će kasnije prerasti u Građansku školu trgovačkog smjera. Nažalost, u literaturi o razvoja školastva u BiH, ova škola se nigdje ne spominje, dok se i za Građansku školu u Gradačcu pominju različite godine početka njenog rada. Jedni navode da je to bilo 1922. godine dok, recimo, Đ. Pejanović navodi da je „Državna mješovita građanska škola trgovačkog smjera u Gradačcu otvorena 1926. godine, a od 1936. godine nosi gornji naziv. Pohađala su je i muška i ženska djeca. Broj đaka kao i broj nastavnika nije bio velik. Radila je do rata 1941. godine.“ Očito je da je Trgovačka škola u Gradačcu počela sa radom 1921. godine, a kasniji datumi su vezani samo za promjene njenog naziva. Ova škola, suprotno tvrdnji Pejanovića nastavila je sa radom i poslije 1941. godine.
Ipak, u državi je vršena određena diskriminacija građanske škole u odnosu na gimnaziju, tako da, ako je učenik želio da iz građanske škole pređe u gimnaziju nije mu se priznavao ni jedan predmet sve do 1929. godine. Prelaskom u gimnaziju učenik je morao polagati sve ispite. Međutim, nakon 1929. godine, to se mijenja i dozvoljava se da se prelaskom u gimnaziju polažu samo dopunski ispiti. U Prosvjetnom glasniku iz 1929. godine str. 643 ističe se da je „cilj građanske škole da prema mjesnim prilikama i potrebama kraja, sprema djecu u smislu zanatskom, privrednom, trgovačkom itd., a prema prilikama i ekonomskim smjerovima“. Građanska škola smatrana je kao škola između osnovne škole i gimnazije.
Prema tome u Gradačcu je 1921. godine otvorena i otpočela sa radom Trgovačka škola. Ovaj naziv će kasnije biti ukinut, a škola će prerasti u Građansku školu trgovačkog smjera. Inače, građanskih škola bilo je državnih i privatnih. Otvaranje Građanske škole u Gradačcu bio je događaj od velikog obrazovnog, kulturnog pa i privrednog značaja ne samo za Gradačac, nego i za Posavinu, budući da će ovu školu pohađati brojni učenici, ne samo iz Gradačca, nego i iz okoline.
Postojala su tri tipa ovih škola: trgovački, poljoprivredni i zanatsko-industrijski. Ta podjela izvršena je 1931. godine. U građanskim školama polagali su se završni ispiti, pismeni i usmeni. Pismeni iz srpsko-hrvatskog jezika i knjigovodstva, a usmeni „iz srpsko-hrvatskog, njemačkog, zemljopisa, istorije, matematike i trgovačkih, industrijskih i poljoprivrednih predmeta“, zavisno od usmjerenja. Škola je bila u rangu niže realne gimnazije
Krajem 1931. godine donesen je Zakon o građanskim školama. Mada se u pojedinim sredinama o ovoj školi govorilo sa dozom podcjenjivanja, ona je za Gradačački kraj imala ogroman značaj između dva rata, a i poslije. U BiH je pred Drugi svjetski rat bilo ukupno 35 državnih građanskih škola, svih tipova, među koje spada i Državna građanska škola trgovačkog smjera u Gradačcu.
U Gradačcu je ta škola radila do Drugog svjetskog rata, kao i prvih ratnih godina, odnosno do 1943. Ovdje donosimo nastavni plan Građanske škole trgovačkog smjera u Gradačcu:
- Vjeronauka,
- Srpski ili hrvatski jezik,
- Francuski ili njemački jezik,
- Istorija,
- Zemljopis,
- Račun opšti i trgovački,
- Prirodopis,
- Fizika,
- Hemija,
- Nauka o trgovini,
- Knjigovodstvo,
- Muški ručni rad,
- Ženski ručni rad i domaćinstvo,
- Crtanje,
- Pjevanje,
- Pisanje,
- Higijena,
- Gimnastika,
- Građansko pravo i dužnosti,
- Stenografija.
Nastava u ovoj školi trajala je 4 godine.
Građanska škola u Gradačcu je imala i određenih prekida u svome radu, između 1930. i 1934. godine, ali je od 1934. nastavila sa normalnim radom. Građanske škole izdržavalo je Ministarstvo prosvjete, koje je podmirivalo lične dohotke zaposlenika, a općine su snosile ostale troškove. Kontrolu rada ovih škola vršilo je Ministrastvo prosvjete. Određene reorganizacije vršene su i kasnije, a 1936. godine najveći broj ovih škola zadržao je naziv Građanske škole trgovačkog smjera, što je bio slučaj i sa školom u Gradačcu.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Rješenjem Ministarstva prosvjete u novembru 1945. godine ukinute su zatečene građanske škole, a na mjesto njih otvorene su niže realne gimnazije. U Gradačcu je otvorena Niža realna gimnazija, što je ozvaničeno i Službenim listom BiH br. 24. od 14. novembra 1945. godine.
Mješovita građanska škola – trgovačkog smjera, koja je radila u Gradačcu skoro 15 godina, te prestala sa radom 1943. godine, dala je izuzetan doprinos u stvaranju kadrovske osnove za privredni i društveni razvoj Gradačca i okolnih mjesta, jer su ovu školu pohađali i učenici iz Modriče, Bosanskog Šamca i drugih susjednih mjesta. Kroz ovu školu prošlo je nekoliko generacija učenika i učenica. Oni će u periodu koji je dolazio dati veliki doprinos društvenom razvoju ovoga kraja. Mnogi polaznici koji su završili ovu školu u Gradačcu, zauzimat će vrlo značajne pozicije u mnogim privrednim preduzećima i ustanovama u decenijama koje su slijedile nakon Drugog svjetskog rata.
Na fotografiji na slijedećoj strani nalaze se polaznici Građanske škole u Gradačcu i to kako slijedi:
Prvi red, stoje sa desna na lijevo:
Jeremić Jovo, Skugrić,
Lazić Milenko, Gradačac,
Ilić Obrad, Skugrić,
Ćelosmanović Smajl, Gradačac,
Novalić Osman, Gradačac,
Jovović Radovan, Gradačac,
Avdić Sejdo, Gradačac,
Stažić Mato, Kornica,
Mujkić Ragib, (Vihor).
Drugi red, stoje sa desna na lijevo:
Kikić Mustafa, Gradačac,
Bristrić Sadik, Gradačac,
Matanović Ilija, Turić,
Idrizović Hasan, Gradačac,
Majstorović Antun, Kornica,
Kamberović Raif, Gradačac,
Ljubović Midhat, Gradačac,
Mujić Hakija, Mionica,
Lejić Jovan, Skugrić,
Ćosić Osman, podvornik.
Treći red, sjede sa desna na lijevo:
Topčić Orhan, Gradačac,
Ćelosmanović Ševket, Gradačac,
Islamović Hasan, Gradačac,
Kraus Tirica, Gradačac,
Prof. Sić Irena, Zagreb, profesorica,
Ljubović Devleta, Gradačac,
Sarvaš Ljubica, Gradačac,
Hećimović Avdo, Gradačac,
Hopikić Muharem, Gradačac.
Četvrti red, sjede sa desna na lijevo:
Husić Muhamed, Gradačac,
Mujić Husein, Gradačac,
Imamović Sevret, Gradačac,
Desselbruner Davorin, Gradačac,
Zlamalik Vinko, Gradačac,
Jašarević A. Mustafa, Gradačac,
Bahić Ibrahim, Gradačac.
Nisu svi navedeni polaznici završili do kraja Građansku školu. Neki su prekinuli školovanje, pa otišli na zanat: Osman Novalić završio je brijački zanat i u tom poslu ostao sve do mirovine, kao i Sejdo Avdić i još neki. Oni koji su završili ovu školu, kasnije su se zaposlili i bili na vrlo odgovornim mjestima, jer su se i dalje školovali. Tako je Smajl Ćelosmanović bio dugogodišnji službenik u Poreskoj upravi u Gradačcu. Mustafa Kikić je nakon učešća u NOB demobilisan sa visokim činom. Bio je dugogodišnji šef Odsjeka za narodnu odbranu, a u činu majora otišao u mirovinu. Sadik Bristrić je nakon Drugog svjetskog rata radio u Sreskom sudu u Gradačcu te jedno vrijeme bio i njegov predsjednik. Tragično je izgubio život u saobraćajnoj nesreći. Ilija Matanavić iz Turića, dugo vremena radio u Gradačcu kao službenik. Midhat Ljubović je poslije građanske škole završio građevinsku školu. U Gradačcu je bio direktor Građevinskog preduzeća „Bosna“, zatim građevinski inspektor u Općini Gradačac. U mirovini živio u Sarajevu, gdje je za vrijeme proteklog rata umro. Radovan Jovović je nakon završene Građanske škole bio komandir Žandarmerijske stanice u Gradačcu. Hasan Idrizović, bavio se trgovinom i bio zaposlen kod Karla Manca. Hakija Mujić, radio kao dugogodišnji bankovni službenik u Gradačcu. Jovan Lejić, radio kao službenik u Srezu Gradačac, poslije Drugog svjetsakog rata zaposlen je u „Trgoprometu“ i Tvornici namještaja u Gradačcu, kao vrsni službenik i rukovodilac sektora. Orhan Topčić je dalje nastavio školovanje. Poslije Drugog svjetskog rata radio u Brčkom kao direktor građevinske firme. U Gradačcu je sve do mirovine bio direktor Gradačačkog Sajma šljive. Šefket Ćelosmanović je nakon Drugog svjetskog rata bio zaposlen u Srezu Gradačac, na odgovornoj dužnosti sekretara sreza. Kasnije odselio iz Gradačca, sada u mirovini. Ibrahim Bahić, poslije Drugog svjetskog rata istaknuti sportski radnik, nastavnik fizičkog vaspitanja u osnovnim i srednjim školama, nadareni slikar, itd.
Dosta je još poznatih Gradačačana pohađalo i završilo Građansku školu. Polaznici ove škole su Fehim i Kemal Halilović, koji su bili na vrlo odgovornim funkcijama u BiH i Federaciji – Jugoslaviji. Ovu školu zaršio je i Nurija Halilović iz Gradačca, zatim Mehmedalija Tufekčić (otišao na brijački zanat i nije do kraja završio tu školu), Šefik Đulić, Suljo Ibrahimbegović i dr.
Kako vidimo i u prvim godinama rata radila je Građanska škola u Gradačcu. Direktor je bio Svojimir Janšek, a profesorice Tereza Nikić, Angela Klun, Senija Midžić, Ankica Barać i Irena Sić. Građanska škola u periodu 1942 – 1943. godine imala je 5 prosvjetnih radnika i to: dva nastavnika, jednog nastavnika niže srednje škole, jednu učiteljicu osnovne škole i jednu učiteljicu ženskog ručnog rada. Školu je pohađalo 73 učenika od čega 60 muških i 13 ženskih. U to vrijeme Angela Klun nije se još bila udala za Milivoja Kunca inžinjera agronoma, koji je radio za vrijeme Kraljevine Jugoslavije na Poljoprivrednom dobru koje se zvalo „Petar Mrkonjić“ u Modriči (Filomena), a kasnije Poljoprivredno dobro „Dr. Mujbegović“ Modriča. Prije ženidbe sa Angelom Klun, Milivoje Kunce bio je oženjen. Njegovu prvu ženu su ustaše ubile za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Posljednja generacija učenika Građanske škole u Gradačcu upisala se 1939./1940. školske godine u prvi razred:
Posljednja generacija Građanske škole u Gradačcu završila je ovu školu 1943. godine, osim Jahić Ibrahima. Nastavnici koji su izveli ovaj razred su: Angela Klun, Slavica Tešulov, Jerko Tešulov, Senija Midžić i Branko Desselbruner.
Svoje zanimiljivo i dirljivo sjećanje na djetinjstvo i provedeno vrijeme na školovanju u Građanskoj školi u Gradačcu, dostavila nam je prof. dr. sc. Jadranka Deželjin iz Zagreba (djevojačko Jadranka Ivanković), rođena Gradačanka, koja je zajedno sa roditeljima odselila iz Gradačca poslije Drugog svjetskog rata, o čemu ćemo u narednom tekstu napisati koji redak više zbog posebne zanimljivosti. Jadranka je u prvi razred Građanske škole pošla 1939./40., a završila ju je 1943. godine.
Jadrankini roditelji, pok. Marko i pok. Marija Ivanković, imali su kuću u centru Gradačca u kojoj se i Jadranka rodila. Ta kuća i danas postoji. Kasnije ju je kupio rahm. Hazim Džanhodžić, čiji su nasljednici i danas vlasnici te zgrade.
U svom sjećanju na Gradačac i Građansku školu Jadranka navodi:
Moram spomenuti i imena učenica koje su bile u tom muškom razredu s kojima sam bila dobra prijateljica, a to su: Ana Božanov, Ksenija Jovanović, Emina Šakić (s kojom sam sjedila u istoj klupi) i ja, Jadranka Ivanković. Bile smo mlade, vesele u pune tajnovitih želja…..
Živjela sam u centru Gradačca. Moji roditelji pok. Marija i pok. Marko Ivanković bili su dobrostojeća obitelj i željeli su da nastavim školovanje. Imali su trgovinu i gostionu sa baščom, veliku pecaru za pečenje rakije, veliki podrum i magazu (sve nacionalizirano) i vrlo lijepu kuću sa vrtom i prekrasnim pogledom na Aleju kestenova. Svaki dan od kuće pješačila sam tom Alejom kestenova do Građanske škole koja se nalazila u Varoši, u blizini katoličke i pravoslavne crkve. Udaljenost kuće od škole nije mi predstavljala teškoću jer sam tu Aleju kestenova obožavala i uživala šetajući njome. Nedjelje nisam baš toliko voljela, jer smo ja i moja mlađa sestra Romana morale svake nedelje ići u Crkvu na misu, dok su moje prijateljice u to vrijeme šetale tom Alejom kestenova…..
Moj rodni lijepi bosanski grad Gradačac bit će mi uvijek u lijepoj uspomeni.
Jadranka ističe da joj je želja da Bosna i Hercegovina bude lijepa, mirna i prosperitetna državna zajednica Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih naroda koji u njoj žive.
Prof. dr. sc. Jadranka (Ivanković) udata za prof. dr- sc. Deželjin. Nakon što je završila Građansku školu u Gradačcu, upisuje se u Srednju ekonomsku školu u Osijeku koju završava 1948. godine. Uporedo s tom školom završava i Srednju muzičku školu – sekcija solfeggio ipjevanje. Poslije srednje škole upisuje studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 1957. godine.
Magistrira na istom fakultetu 1969. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Računovodstvene informacije kao osnovica za donošenje poslovnih odluka brani uspješno 1974. godine na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
Svoje radno angažiranje započinje kao profesorica na Ekonomskoj školi u Zagrebu na predmetu Računovodstvo, a poslije 1965. godine prešla je za asistenta na Ekonomski fakultet u Zagrebu na predmet Računovodstvo. Godine 1971. prelazi na Ekonomski
fakultet u Rijeci gdje radi do odlaska u mirovinu, a 1995. godine prelazi u Zagreb.
Prošla je sve znanstveno obrazovne stupnjeve od asistenta do redovitog profesora u trajnom zvanju. Bila je na dužnosti prodekana na Ekonomskom fakultetu u Rijeci od 1974. – 1977. godine, a potom i dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci od 1981. – 1983. godine, te član Savjeta Sveučilišta Rijeka, predsjednik odbora Postdiplomskih studija na fakultetu u Rijeci, član odbora Saveza računovodstvenih i financijskih djelatnosti Hrvatske.
Aktivno je sudjelovala na mnogim simpozijima i savjetovanjima iz svoje struke u zemlji i inozemstvu i predavala na drugim ekonomskim fakultetima. Za svoje radove primila je više nagrada i priznanja.
U znanstvenom radu autor je ili koautor deset knjiga iz područja Računovodstva i Organizacije informacijskog sistema, a posebno joj je značajna knjiga pod naslovom „Specifičnosti računovodstva trgovine“. Primila je nagradu Rijeke 1987. godine za doprinos razvoju ekonomske misli i unapređenje prakse u računovodstvu i informatici.
Osim knjiga objavila je i veliki broj naučnih i stručnih radova, članaka i prikaza. Bila je voditelj projekta za potrebe Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvatske, te voditelj i istraživač u desetak naučno-stručnih projekata za gospodarstvo.
Mentor je nekoliko doktorskih disertacija i većeg broja magistarskih radova.
Iz knjige: Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., autora EsadaSarajlića, u izdanju Bošnjačke zajednice „Preporod“ Gradačac, 2011. godine, str. 36-53.
Autor: Esad Sarajlić
(NASTAVAK SLIJEDI)
