U godinama globalne krize, pčelari Aziza i Salko riješili su da im se odupru radeći više nego prethodnih godina. Danas pčelare sa preko 450 košnica raspodijeljene na četiri različita mjesta u okolini Gradačca. Osnivanje firme kruna uspješnom radu.
Na sjeveroistoku naše zemlje, između planina Majevice i Trebave, smješten je Gradačac. Historijski gledano, ovo je jedan od najinteresantnijih gradova u Bosni i Hercegovini. Gradom dominira kula Husein-bega Gradaščevića, poznatija kao Gradina, koja je zaštitni znak i prepoznatljivi simbol Gradačca. U ovom pretežno vćarskom kraju i pčelari su našli svoje mjesto.
Naši sagovornici, Salko i Aziza Repeša iza sebe imaju više od 30 godina uspješnog pčelarenja. Osnivanjem pčelarske firme “Asel Nahl” krunisan je dugogodišnji naporan rad i ogroman trud.
U godinama globalne krize, pčelari Aziza i Salko riješili su da im se odupru radeći više nego prethodnih godina. Njihovo “druženje” sa pčelama počinje 1985. godine, kada je Salko, inače imam u gradačačkom džematu Bukva, od svojih učitelja pčelarstva Asima Kotarević i Reufa Huseinagića nabavio svoje prve nukleuse koje je, kako kaže, udobno smjestio u pološke.
“Svemu ovome prethodila je želja supruge Azize da se nastavi tradicija njenog oca Mehmeda Musabegovića čije su trnke i sanduci krasili Vrelo Bosne na Ilidži – govori Salko dok se sjeća vremena prije više od tri desetljeća.
Iz godine u godinu, uz obavljanje vjerskih dužnosti, Salko je širio svoj pčelinjak. Veliki oslonac i podršku u ovom poslu ima od supruge Azize, koja je zadužena za one “lakše” radnje oko pčelinjka, dok kćerke Mediha, Murisa i Elma pomažu u vrijeme vrcanja.
“Danas Aziza i ja pčelarimo sa preko 450 košnica koje smo raspodijelili na četiri različita mjesta u okolini Gradačca. Ljeti, kao i mnogi pčelari, košnice vozimo tamo gdje im je bolje. Ovdje najbolje zamedi bagrem i u tom periodu na našim livadam možete sresti i pčelare iz susjednih općina. Također, tu su i lipov te livadski med – pojašnjava Salko.
Za trenutak, Salko zastaje, neizborano lice mu se ozari, pa nastavi prebirati po svojim sjećanjima.
“Nekada je u dobroj pčelarskoj sezoni bilo tri vrcanja. Nažalost, današnje stanje je mnogo gore. Ali, čovjek se ne treba žaliti, trebamo biti zadovoljni onim što na pčele donesu.
Njegove košnice smještene su na vrlo pritupačnim mjestima, tako da mu obilazak ne predstavlja problem.
“Desi se da ne trebam ni izaći iz auta, već kroz prozor osluškujem stanje u košnici. Svake godine obnavljam matice u društvima, tako da se pčele vrlo malo roje. Što se prizvodnog dijela tiče, nudimo polen, propolis, nukleuse i rojeve. Matice proizvodimo samo za naše potrebe – kaže Salko, rođeni Čapljinac koji je osnovnu školu završio u Gradačcu, a medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
Supruga Aziza koja je zadužena za kontrolu satnih osnova, čistoću meda i drugih pčelinjih preparata za svog supruga ima samo riječi hvale.
“Neumoran je i ništa mu nije teško – dodaje.
Za stolarske radnje zadužen je Salkin veliki prijatelj Mehmedalija Mišković koji je umjetnik u pravljenju košnica. Inače, Salko i Aziza su punopravni članovi gradačačkog pčelarskog udruženja “Pčela. Vlasnici su firme “Asel Nahl”.
“Izgradili smo i objekat koji je registrovan kod nadležnog ministarstva a služi za čuvanje i pakovanje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Također, tu nam se nalaze i kancelarije.
Repeša kolegama pčelarima poručuje da su u ovom poslu potreben dvije stvari; na vrijeme kontrolisati pčelinjak i ostaviti dovoljno meda u košnici. Inače, Salko pčelari sa pološkama, LR i Db košnicama. (Arhiv BHP)
