Pisati o znamenitostima Gradačca, a pri tome ne pomenuti jezero Haznu bilo bi isto kao pjevati pjesmu Sa Gradačca bijele kule, a ne pomenuti refren Sokolovi zakliktali…
Ali istovremeno nameće se pitanje šta pisati o Hazni kad o tom jezeru svi znaju sve, baš kao što znaju i pomenutu pjesmu zapjevati. Međutim, kao što red nalaže, napisat ću nekoliko riječi o samoj ideji i razlozima za igradnju brane na malom potoku po imenu Hazna, 
ćime su stvoreni uslovi da se jedna kotlina napuni vodom i stvori vještačko jezero, koje će znamenitost našeg grada postati. Sve je počelo sa velikom poplavom 1964. godine kada je mala rječica Gradašnica toliko nabujala da je zajedno sa potocima, zvanim Hazna i Vidara, bukvalno potopila cijelu čaršiju, a naročito industrijski dio grada. 
Velike pričinjene štete još nisu bile ni sanirane, a 1967. godine je uslijedila još veća poplava, koja je naš grad učinila Provincijom u pozadini, kao što je bila u doba književnika Hasna Kikića. To je bila kap koja je prevršila čašu i po inicijativi rukovodečeg kadra skupštine opštine Gradačac vrši se popločavanje rječice Gradašnice, a na nivou vlade tadašnje Republike BiH, 
donosi se odluka o izgradnji brana na potocima Hazne i Vidare. I kao što u svakoj nesreći ima i sreće, tako će i naš grad, zahvaljući poplavama, dobiti dva prelijepa jezera. Mi će mo se ovaj puta zdržati samo na jezeru Hazna, a o Vidari drugi puta. 
Kao što sam na počeku rekao šta reći o Hazni kad o njoj već svi, sve znaju. Možda ipak još i ovo: “ Jezero je doslovno smješteno na samom području grada. Građanima nisu potrebna prevozna sredstva da dođu na ovo lijepo jezero u čijoj se vodi oslikava zelena šuma sa brijega njegove južne strane. 
Oko jezera su uređena šetališta i postavljene klupe za odmor. Tu je motel sa ljetnom baštom iznad vode jezera, kao i još nekoliko atraktivnih ugostiteljskih objekata. Uređeni su i kamp tereni, a na obalama nasut pijesak i tako stvorene lijepe plaže. 
Iako se nekada kupalo u čistoj vodi nastaloj od nekoliko izvora, u poslednje vrijeme je došlo do poremečaja ekološkog kvaliteta vode tako da je jezero igubilo turističku funkciju kupališta.
Kad smo već pomenuli izvore, recimo da je glavni izvor za napajanje jezera, upravo izvor koji se i zove Hazna, po kome je ime dobilo i samo jezero. Više o ovome izvoru možete pročitati na ovom linku: ” Izvor Hazna”.
Na putu do jezera u potok Hazne se ulijevaju i drugi potoci koji su nastali od izvora Zmajevac, zatim Vodice u naselju Rijeka i izvora Točak koji se nalazi na samom početku formiranja jezera. Izgradnjom brane i formiranjem jezera koje je zauzelo prvršinu od cca 6 ha stvorila se je akumulacija vode od oko 1 milion m3. Te davne 1967. godine izvršeno je i prvo poribljavanje jezera sa šaranom i linjakom, a nekoliko godina kasnije sa smuđom i somom. Čista jezerska voda je ubrzo privukla prve kupače i jezero Hazna postaje jedno od najprivlčnijih mjesta u cijeloj Posavini i tuzlanskoj regiji. 
U početku je naročito bila popularna brana na kojoj se, tik uz vodu, po cijeloj dužini nalazila betonska ploča širine oko 1.5 m., dovoljno da se na njoj moglo ležati i sunčati. Mnogi su sjedili i po kamenju kojim je obložena kosa strana brane okrenuta prema jezeru. Zbog sve večeg dolaska kupača iz okolnih mjesta ubrzo su se stvorile plaže i na strani jezera gdje su bile zelene površine. Tih godina ljeta u Gradačcu su bila prelijepa. 
Sve je vrilo od mladosti, a preplanula tijele mladiča i djevojaka su posebno dolazila do izražaja na gradačačkom korzu, kad su u modi kod mladiča bile bijele čipkane košulje, a kod djevojaka kratke lepršave haljine i mini suknje. Svi su bili sretni i svi su imali osmjeh na usnama. Tih godina se u Gradačcu počinje i sa organizovanjem Šljivareva, a na jezeru se pravi plutajuča bina za pjevače i sa prostorom sa sjedenje gostiju. To je bio tzv. “ponton” napravljen od drvenog poda ispod kojeg su bila metalna burad. Ponton je napravljen po zamisli ing.Tišma Stojana-Miće, veoma smjelo i atraktivno. Na pontonu i predivnom ambijentu jezera Hazna održana je prva Plava noć. Pjesma i igra je bila planirana da traje do 01 sat poslije ponoći, a tada je umjesto završetka izašao Toma Zdravković i doslovice rekao: “Dragi naši domaćini i gosti. Znam za našu obavezu po kojoj treba da sviramo i pjevamo do 01, sat. Međutim, odlučili smo da, za ovako divnu publiku i prekrasan ambijent, s pjesmom i muzikom o svom trošku nastavimo sve do zore”. Bilo je to 1969. godine, a samo dvije godine kasnije, na istom ovom pontonu, održana je i velika manifestacija pod nazivom Pjesma ljeta. Gradačac je bio pobjednik u organizaciji i dobio je priznanje “Zlatno sunce”, ali o tome druge prilike.
