Lejlin pogled na Boot kamp za mlade lidere/ice III
21/12/2017

Ovaj članak je nastao nakon Boot kampa za mlade lidere/ice III održanog od 28. novembra do 03. decembra 2017. godine, organizovanom od strane nevladine organizacije Helsinški parlament građana Banja Luka u etno selu „Kotromanićevo“ u okviru kojeg je autorica imala priliku da razvije svoje vještine i znanja na polju pomirenja, liderstva, komunikacije i diskriminacije, upotrebe fotografije i specifične Photo-Voice metodologije zajedno sa mladima iz lokalnih zajednica: Doboj, Doboj Istok, Doboj Jug, Maglaj, Usora, Modriča, Gradačac, Šamac, Domaljevac, Odžak, a u sklopu projekta “Foto glasovi za mir“ podržanog od strane Američke ambasade BiH.

U kampu je učestvovala i učenica Gimnazije „Mustafa Novalić“ Gradačac, Mujkanović Lejla,koja nam prenosi svoje viđenje kampa:

„Boot kamp je na mene kao i na ostale učesnike ostavio jak dojam. Za šest dana kampa upoznali smo najsvjetlije kao i one malo tamnije strane naših novih prijatelja. Ovaj kamp nam je svojim sadržajem i svojom efiksasnošću dopustio da budemo ono što jesmo bez ikakve glume, bez ikakve maske, a da pri tome ne dobijemo one osuđivačke poglede. Dopustio nam je da bez problema i stida iznesemo svoje mišljenje, svoje stavove. Dokazao je svima koliko su vrijedni i koliko toga mogu uraditi za sebe i druge ljude. Dao nam je do znanja da smo svi rođeni lideri samo je bitno spoznati svoje mogućnosti. Šest dana sam dijelila hranu i sobu sa osobama koje nikada prije nisam srela. Tih šest dana imala sam novu porodicu. Veliku zahvalnost želim iskazati osobama koje su bile tu za nas i sva naša pitanja (a bilo ih je puno) kroz cijeli kamp, kao i sada, poslije kampa. Ovo je prvi puta da sam dobila priliku kroz rad učiti sa ovakvim timom i na tako otvoren način. Radionice koje smo imali su mi dosta pomogle oko određenih stvari. Mislim da je pomirenje radionica u kojoj smo svi bili maksimalno uključeni i aktivni.  Ono što ovaj kamp također čini posebnim su i mladi različitih etničkih skupina koji se žele zajedno boriti za pomirenje. Ljudi koji nemaju istog boga ali imaju isti cilj, živjeti sutra zajedno bez svađe, bez straha. Također sam puno toga naučila iz radionice komunikacije. Shvatila sam šta sve  možemo zaključiti iz neverbalne komunikacije. Naučila sam šta sve možemo reći i poručiti ljudima fotografijom koja je popraćena kratkim opisom. Počela sam puno više poštovati govor tijela kod sugovornika. Radionica koja je na mene ostavila najveći utisak je o diskriminaciji. U toj radionici sam naučila mnogo stvari o drugim ljudima, ali ono što je još važnije, saznala sam i o sebi. Nažalost, pokazala nam je koliko je diskriminacija zastupljena u našem društvu, međutim pokazala je i koliko su mladi odlučni da je zaustave. Radionica u kojoj smo pokazali onu svoju stranu koju redovito krijemo od drugih, nekada i od nas samih. U samo par rečenica gospodin Srđan je natjerao grupu ljudi uključujući i mene na suze. U par rečenica otkrio i najbolje i najgore u ljudima. Natjerao nas da u ovoj radionici na kratko „ostavimo mozak“ po strani i da pustimo naše srce da priča. Njegova radionica je promijenila moje mišljenje o mnogim stvarima, i hvala mu na tome.“

 

Gradacac.ORG

Comments are closed.