U Gradačcu promovisano drugo izdanje knjige “Džemal Bijedić – politička biografija”
02/04/2017

Povodom obilježavanja 100 godina od rođenja i 40. godišnjice pogibije Džemala Bijedića  31. marta 2017. godine u BZK Preporod Gradačac upriličena je promocija drugog, djelimično, dopunjenog izdanja knjige prof. dr. Husnije Kamberovića “Džemal Bijedić – politička biografija”.

Pored autora, na promociji u Gradačcu su govorili prof.dr.sc Enes Pelidija i prof.dr.sc. Izet Šabotić.  

Razlog izlaska dopunjenog izdanja pored 100 godina od rođenja je i reakcija Kamberovića na neutemeljeni podatak, koji se pojavio u Srbiji,  kako je navodno Džemal Bijedić imao svojevrsnu ulogu u formiranju zatvora Goli otok. Radilo se o čistoj konstrukciji i neuvjerljivom historijskom podatku kojem je Kamberović u drugom izdanju posvetio posebnu pažnju s ciljem odbacivanja iskonstruiranih tvrdnji.

Nakon pisanja biografija o Husein-kapetanu Gradaščeviću (Husein-kapetan Gradaščević 1802-1834. Biografija – uz dvjestotu godišnjicu rođenja) i Mehmedu Spahi (Mehmed Spaho 1833-1939. Politička biografija) ovo je treća ličnost čiji život obrađuje prof. dr. Husnija Kamberović.

Džemal Bijedić je rođen u Mostaru 1917.godine. Poginuo je sa suprugom Razijom 18. januara 1977. godine u avionskoj nesreći!? na brdu Inač kod Kreševa.

Na promociji se mogao čuti i zanimljiv podatak da je suprugu Razu, inače izbjeglicu iz Rogatice,  upoznao u Gradačcu, gdje je tokom 2. Svjetskog rata proveo skoro dvije godine, a učestovao je u Narodno-oslobodilačkoj borbi na širem području Posavine.

Bijedić je bio drugi čovjek Jugoslavije

Džemal Bijedić, rođen 1917. godine u Mostaru, jedan je od primjera likova iz galerije komunističkog rukovodstva Jugoslavije koji je na hijerarhijskoj ljestvici sistema imao i uspona i padova, s tim da ti usponi i padovi nikada nisu bili dramatični. Bijedić je 1971. godine izabran za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije (SIV), na funkciju s koje je i otišao u smrt. U tom periodu Bijedić je bio čovjek od posebnog Titovog povjerenja, čovjek čiju je Tito ostavku nekoliko puta odbijao, a kada se razmatralo pitanje izbora novog saziva SIV-a 1973. godine Tito je znao poslati poruku da se o svim imenima može razgovarati, ali je Bijedićevo (uz Miloša Minića i Nikolu Ljubičića) bilo nedodirljivo. U kontekstu Bosne i Hercegovine Bijedić je učestvovao, ili ih je sam kreirao, u značajnim političkim, ekonomskim i socijalnim projektima i događanjima tokom 1960-ih i 1970-ih. Pitanja priznavanja Muslimana kao nacije, redefinisanje odnosa Partije prema Zapadnoj Hercegovini, izgradnja jakog bosanskohercegovačkog republičkog identiteta, jačanje privrednih kapaciteta Bosne i Hercegovine, konačno dostignuće ravnopravnosti BiH s ostalim jugoslavenskim republikama, samo su neki od procesa iz tog vremena koji su neodvojivi od Bijedićeve ličnosti. Knjiga Husnije Kamberovića nije samo puka biografija Bijedića nego je knjiga koja govori o ovom vremenu i svim ovim događajima i procesima iz ugla Džemala Bijedića.

S obzirom da je Bijedić bio faktički drugi čovjek Jugoslavije, i to u vrijeme turbulentnih 1970-ih, knjiga će sigurno biti od koristi i istraživačima i čitaocima izvan Bosne i Hercegovine, posebno u Hrvatskoj i Srbiji. Mnogi vjeruju da je Bijedić za Tita bio „neutralno“ rješenje, „jezičak na vagi“, posebno nakon obračuna sa srpskim liberalima i učesnicima „hrvatskog proljeća“.

Nakon 96 godina od rođenja i 36 godina od smrti Džemal Bijedić dobio je prvu biografiju iz pera jednog historičara. U vrijeme kada jedni o historiji BiH pišu kao da je sve počelo s 1995. godinom, a oni koji vjeruju da su bolji uzimaju 1991. kao početak svega, knjiga o Bijediću važna je ne samo za historičare, nego i za sve druge kojima historija nije struka. Kad bi upoznali Bijedićev život, vjerujemo da bi imali barem malo više poštovanja prema njemu.

Knjiga ima ukupno 463 strane, usporedo s tekstom date su i bogate fusnote, a na kraju knjige nalaze se i registri. Knjiga je podijeljena u nekoliko dijelova koji kronološki prate Bijedićev život (Porodica Bijedić; Školovanje Džemala Bijedića; Politička aktivnost pred Drugi svjetski rat i tokom rata 1941-1945; Politička aktivnost poslije 1945; Tri polja aktivnosti; Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća 1971-1977; Nesreća ili…; Zavjera?; Sahrana; Obilježja i uspomene na Džemala Bijedića). Izdavač knjige je Muzej Hercegovine iz Mostara. Izvor:Hitoriografija.hr/Nedžad Novalić

U Bijediću su svi vidjeli ono što su željeli da vide, ono što im je trebalo. Prof. dr. Husnija Kamberović piše sljedeće:

Bijedića je teško opisati!

Teško je ukratko opisati Džemala Bijedića. Jedni su u njemu skloni gledati samo “okorjelog komunistu”, drugi ga prikazuju kao “žrtvu zavjere”, koji je ubijen jer je bio “prvi Musliman predsjednik jugoslavenske Vlade”; jedni su u njemu gledali Hercegovca koji je bio u grupi onih političara koji su sredinom 1960-ih godina pokrenuli proces integracije zapadne Hercegovine u bosanskohercegovačke okvire, što je označilo skidanje hipoteke ustaštva sa tog dijela naše zemlje, dok su neki baš u tome vidjeli otvaranje prostora za oživljavanje ustaške ideologije; jedni, poput srpskih seljana iz Vučje Luke na Crepoljskom kod Sarajeva, smatrali su ga “ocem ovoga kraja”, jer je tu često dolazio, pomogao da se napravi put, uvede električna energija, izgradi vodovod i tako dalje, a pričalo se da su i srpska djeca iz Vučje Luke, kada bi se Džemo samo pojavio, trčala putem i vikala “Evo Džeme”, dok su drugi smatrali kako je on “žrtva srpske zavjera”. Hrvati iz zapadne Hercegovine još uvijek pamte (a valjda i cijene) ulogu Džemala Bijedića u otvaranju njihovoga kraja od sredine 1960-ih godina. Veliki dio Muslimana je u Džemalu Bijediću vidio “našeg čovjeka”, Muslimana koji je obnašao najvišu funkciju koju je jedan Musliman obavljao u socijalističkoj Jugoslaviji. Kada je poginuo, neki su to doživjeli kao ubojstvo “jer je Musliman”. Neki su, pak, u Džemalu Bijediću vidjeli pravog Mostarca, a biti pravi Mostarac u Mostaru je “teže zaslužiti nego bilo kakav položaj i visoke počasti i priznanja”. Pričalo se da ga je u Mostaru svako lično poznavao, a on je, prema nekim tvrdnjama, lično poznavao svakog petog stanovnika toga grada. To je omogućilo da dosta rano počne živjeti legenda o njemu u gradu.

(Gradacac.ORG)

Comments are closed.